Tuheljske Toplice (2010)

MEĐUNARODNA RADIONICA
KRAJOLIK HRVATSKOG ZAGORJA: PROŠLOST, STANJE, PERSPEKTIVE

Tuheljske Toplice, 21.-22. listopada 2010.

U Tuheljskim Toplicama je 21. i 22 listopada 2010. održana Međunarodna radionica na temu prepoznavanja i očuvanja krajolika Hrvatskog Zagorja.  Radionica je organizirana u suradnji Hrvatske sekcije ECOVAST-a (Europskog vijeća za sela i male gradove) i Krapinsko-zagorske županije, a istovremeno je treći skup projekta ECOVAST-a: Mali gradovi Hrvatske – obnova i održivi razvitak.

Povijesna naselja, dvorci, etnološke i sakralne građevine te ostali kulturni i prirodni elementi okoliša integralni su dio prepoznatljivog kulturnog krajolika Hrvatskog zagorja, stoga je glavni cilj radionice bio usmjeren na podizanje svijesti (stručne i javne) o njegovim vrijednostima i potrebi očuvanja te naglašavanju potencijala za održivi razvitak. Prostor Krapinsko zagorske županije je po brojnosti, kvaliteti i gustoći raspređenosti kulturno povijesnih vrijednosti jedan od najbogatijih u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

Prepoznatljiva obilježja kulturnog krajolika Hrvatskog zagorja stvarana višestoljetnim razvojem, međudjelovanjem antropogenih i prirodnih činitelja u posljednjim desetljećima doživljavaju velike promjene. Zamjetni su prostori na kojima se resursi i potencijali krajolika prepoznaju kao prednosti i koriste unapređenju kvalitete prostora i života, ali se na mnogobrojnim primjerima krajobrazne vrijednosti narušavaju i nepovratno gube. Cilj održivog razvitka je očuvanje krajobraznih obilježja, a time i prostornoga identiteta te njihovo prenošenje budućim generacijama.

U provođenju aktivnosti vezanih za pitanja krajolika, osim nacionalne, očekuje se i regionalna inicijativa, a Krapinsko zagorska županija je jedna je od prvih koja temu krajolika postavlja kao jednu od ključnih u planiranju razvoja. Uloga ECOVAST-a kao udruge civilnog društva, temelji se na poticanju regionalnih i lokalnih inicijativa, umrežavanju različitih dionika te različitim stručnim i savjetodavnim ekspertizama.

Sustav prostornog planiranja temeljni je alat za ostvarivanje zaštite i razvitka krajolika. Kroz donošenje prostorno planske dokumentacije omogućeno je aktivno sudjelovanje jedinica lokalne samouprave i samih građana naročito u procesima zaštite i očuvanja prirodnih i kulturnih vrijednosti koje nisu zaštićene zakonima, već se štite mjerama prostornih planova. U tome veliku ulogu imaju stanovnici (dionici) kojima, kao nositeljima zaštite, treba pružiti podršku u pogledu edukacije i upoznavanja s obilježjima i vrijednostima krajolika, ali i potencijalima za njegov gospodarski razvitak.

Neposredni povod: obilježavanje desete godišnjice donošenja European Landscape Convention, u Firenci 2000. godine. Hrvatska je bila među prvim zemljama koje su je ratificirale, a Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima stupio je na snagu 2004. godine. U Hrvatskoj dosad nisu učinjeni značajniji koraci u njegovoj primjeni, stoga je potrebna inicijativa za provođenje učinkovitijih mjera, što zahtijeva i međusobno usklađivanje sektorskih pristupa koji uključuju područja i problematiku krajolika/krajobraza.

Ciljevi:
–    naglasiti značaj očuvanja i zaštite krajolika, njegovih kulturnih i prirodnih sastavnica kao ključnog elementa prostornog identiteta, ali i razvojno gospodarskog potencijala kroz obazrivo gospodarsko korištenje i razvitak;
–    definirati ulogu prostorno planske dokumentacije kao multidisciplinarnog alata za očuvanje i zaštitu krajolika;
–    u planovima razvitka i zaštite krajolika poticati integralni i multisciplinarni pristup;
–    stvoriti platformu za dopune i izmjene zakonskih akata te izradu razvojnih projekata i programa koji uključuju i obuhvaćaju krajolik.

Zadaci:
–    razmjena znanja i iskustava vezanih za upravljanje prostornim resursima krajolika (posebno prirodnom i kulturnom baštinom);
–    usvajanje novih stručnih znanja potrebnih za kreativnu suradnju svih dionika u procesu planiranja i korištenja potencijala krajolika;
–    analiza primjene Konvencije o europskim krajobrazima i dosadašnjih odnosa prema krajoliku, naročito u procesima prostornog planiranja;
–    prijedlozi za unapređivanje stanja krajolika.

Sudionici:
Na radionici je sudjelovalo sedamdesetak domaćih i međunarodnih stručnjaka i znanstvenika različitih disciplina, predstavnika sveučilišnih zajednica, upravnih tijela (državne, regionalne i lokalne razine), poduzeća, javnih ustanova, muzeja, škola, turističkih zajednica, razvojne agencije, lokalnih akcijskih grupa (LAG-a) i udruga civilnoga društva.

U sklopu skupa, osim rada u četiri tematske radionice, bio je organiziran i studijski obilazak doline Sutle s obje strane hrvatsko-slovenske granice te prezentacija rada Naravnog parka Kozjansko. U okviru plenarnih izlaganja inozemnih stručnjaka prikazani su primjeri prepoznavanja, vrednovanja i zaštite krajolika u Austriji i Sloveniji, te projekt zaštite krajobraza Grada Zagreba.

Metode  rada:
Radionice u kojima su aktivno sudjelovali istaknuti stručnjaci koji se u Hrvatskoj bave pitanjima krajolika bile su podijeljene prema sljedećim tematskim blokovima:

1.    Definicije, značenje i pravni okviri očuvanja i zaštite krajolika
Pojmovno određenje, povijesni kontekst, značenje, pristup i zakonski okviri zaštite krajolika;
2.    Stanje krajolika  i  prostorno planska dokumetacija u KZZ
Analiza postojećih prostornih planova Krapinsko zagorske županije, pregled stanja zaštite, konflikata u krajoliku i prijedlozi za poboljšanje stanja;
3.    Modeli gospodarskog korištenja potencijala krajolika KZZ
Analiza postojećih modela planiranja i gospodarenja krajolikom (gospodarskog, turističkog, infrastrukturnog, prometnog, poljoprivrednog, prostornog…); potencijali i resursi za moguće gospodarsko korištenje: kulturni turizam, poljoprivreda, ekološka proizvodnja, okolišna orijentacija;
4.    Međunarodna iskustva u zaštiti i gospodarenju resursima krajolika, mogućnosti suradnje i potencijalni projekti
Pozitivna iskustva gospodarskog korištenja potencijala i resursa krajolika, mogućnosti za prekograničnu suradnju, prijedlozi potencijalnih projekata.

Zaključci: sudionici skupa su na temelju rezultata radioničkih grupa, plenarnih izlaganja i javne rasprave donijeli sljedeće zaključke koji se upućuju županiji, resornim ministarstvima, javnim ustanovama i ostalim nadležnim tijelima s ciljem poticanja primjene Zakona o potvrđivanju Konvencije o Europskim krajobrazima.

Krajolik/krajobraz je jedna od temeljnih vrijednosti i važna sastavnica čovjekovog okoliša; iako u tekstu Ustava Republike Hrvatske izrekom nije naveden kao pojam, u temeljnim se odredbama navodi potreba očuvanja i korištenja prirode i čovjekova okoliša, odnosno prirodnih i kulturnih bogatstava o čemu odlučuju Hrvatski sabor i narod. Stoga je potrebno stvoriti osnovu krajobrazne politike s ciljem podizanja svijesti o značaju očuvanja krajolika, korištenju njegovih potencijala za održivi razvitak i kvalitetu života u njemu te upravljanje promjenama. Isto tako treba potaknuti krajobrazni pristup u izradi strategija, razvojnih i ostalih planova i projekata u sektorima koji uključuju i obuhvaćaju krajolik (regionalni razvitak, poljoprivreda, šumarstvo, vodno gospodarstvo i ostali).

U Republici Hrvatskoj ne postoji jedinstven i međusobno usklađen sustav brige o krajobrazima/krajolicima. Postojeći, sektorski pristupi međusobno nisu povezani, primjenjuju se različite metode i kriteriji prepoznavanja i vrednovanja, stoga se na različite  načine pristupa problematici njihove zaštite. Osim toga, nisu doneseni svi propisani podzakonski akti, a postojeći su u odnosu na očuvanje i uređenje krajolika/krajobraza, nedostatni. Rezultat toga je nedovoljna učinkovitost očuvanja obilježja krajolika, koja se naročito odražava u sustavu prostornog uređenja.

Potrebno je uskladiti postojeće zakone koji uključuju krajolik/krajobraz, ujednačiti terminologiju, uskladiti stručne pojmove i njihova značenja  te uspostaviti kriterije i standarde za prepoznavanje i vrednovanje koji proizlaze iz temeljnih zakona: Zakona o zaštiti prirode, Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Zakona o prostornom uređenju i gradnji, Zakona o zaštiti okoliša. Krajolik/krajobraz treba sukladno Zakonu o potvrđivanju Konvencije o Europskim krajobrazima ugraditi u pravilnike i podzakonske akte u nadležnosti resornih ministarstava, a naročito prostornog uređenja te osigurati multidisciplinarni i integralni pristup pitanjima krajolika.

U postojećem sustavu izrade i donošenja prostorno planske dokumentacije pitanja planiranja, zaštite i uređenja krajolika/krajobraza često nisu razmatrana na integralni način, od strane multidisciplinarog tima, već se podaci koriste prema subjektivnoj procjeni, naročito zbog nepostojanja propisa o standardima i sadržaju sektorskih stručnih podloga. Održivo planiranje zahtijeva nužnu razinu interdisciplinarnosti i koordinaciju međusektorske suradnje

U cilju očuvanja obilježja i karaktera potrebno je provesti prepoznavanje (identifikaciju) i vrednovanje krajolika/krajobraza Krapinsko zagorske županije, odrediti mjere zaštite te način postupanja i upravljanja promjenama. Za tu svrhu treba, u okviru multidisciplinarnog stručnog tima (povjesničara, etnologa, arhitekata, krajobraznih arhitekata, prostornih planera, šumara, agronoma, geografa..), izraditi Studiju zaštite krajolika Krapinsko zagorske županije, odnosno Krajobraznu osnovu županije, kao podlogu za izradu strategija, planova i programa razvoja te za izradu prostorno planske dokumentacije svake jedinice lokalne samouprave (JLS).

U okviru Krajobrazne osnove treba provesti analizu i vrednovanje krajobraznih uzoraka s ciljem očuvanja karakterističnog tradicionalnog krajolika (uz mogućnost suvremenih reinterpretacija). U planiranju razvoja prostora, osobito u planiranju zahvata koji imaju veliki utjecaj na krajolik (kao što su veliki infrastrukturni sustavi), treba polaziti od činjenice da se njima zadire u prostor prepoznatljivih kulturno povijesnih i krajobraznih vrijednosti i sukladno tome primijeniti odgovarajuća tehnička rješenja i prilagodbe. Krajobrazna podloga treba biti sastavni dio svih prostorno planskih dokumenata.

Prepoznavanje i zaštita osobito vrijednih krajolika ne znači i onemogućavanje njihovog razvoja. Zaštita krajolika je planerska kategorija koja u sustavu prostornog planiranja mora dati i odgovore na pitanja kako omogućiti daljnji razvoj uz očuvanje bitnih obilježja krajolika te kako uspješno primijeniti suvremene tehnologije (u poljoprivredi, gospodarstvu, telekomunikacijama, obnovljivim izvorima energije) i prilagoditi ih prostoru.

Potencijali krajolika Hrvatskog zagorja važni su za razvoj selektivnih oblika turizma na bazi potencijala: termalnih izvora, etnološke baštine, kulturne baštine, neiskorištenih kapaciteta (dvoraca, starih škola, napuštenih pruga i kopova) te ostalih graditeljskih oblika.

Ključni element održivog razvitka i poboljšanja kvalitete života u krajoliku Zagorja je i poljoprivredna proizvodnja, a naročito ekološki uzgoj hrane. Pri tome treba osigurati poticaje za djelatnosti koje doprinose očuvanju okoliša. Značajni potencijali nalaze se i u povezivanju poljoprivrede s turizmom te tržišnim potencijalima obližnjih urbanih centara, za što je potrebno raditi i na umrežavanju, organiziranju i zajedničkom nastupu i promociji poljoprivrednih gospodarstava.

U što većoj mjeri treba koristiti mogućnosti uključivanja u mrežu europske suradnje putem prekograničnih i ostalih međunarodnih projekata, u stručnoj i znanstvenoj podršci, umrežavanju i razmjeni iskustava na zaštiti i upravljanju krajolicima, što omogućuju ratificirani međunarodni sporazumi i dostupna sredstva iz europskih fondova.

Potrebno je naglasiti važnu ulogu lokalne zajednice (stanovnika) u procesu zaštite, planiranja i uređenja krajolika, te osigrati provođenje programa edukacije o njegovim obilježjima i vrijednostima među stanovnicima, u školama i dječjim ustanovama. Naročito su važne aktivnosti vezane uz artikuliranje glasa javnosti kroz jačanje uloge lokalnih udruga i uključivanje javnosti u sve faze planiranja i donošenja odluka koje se tiču njihovog neposrednog životnog okruženja.


Pripremila:
mr.sc. Biserka Dumbović Bilušić