Međunarodni znanstveno-stručni skup
MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA
Nastavljamo s objavljivanjem sažetaka izlaganja konferencije u Ivanić-Gradu (koja se održava 11. studenoga 2011.). U drugoj grupi objavljujemo sedam sažetaka drugog dijela konferencije pod nazivom “Primjeri obnove povijesnih cjelina”.
Druga grupa: PRIMJERI OBNOVE POVIJESNIH CJELINA
Irena Đokić:
Modeli prenamjene zapuštenih nekretnina
Neiskorištene nekretnine (građevinski objekti i pripadajuće zemljište uključujući infrastrukturu neovisno o njihovoj prethodnoj namjeni – u nastavku: neiskorištene nekretnine ili brownfields), dio su mnogih većih, ali i manjih urbanih i ruralnih sredina. Pojavom štetnih učinaka, ponajprije po zdravlje, a onda i okoliš, uzrokovanih napuštenim i neiskorištenim nekretninama počinju i prva ozbiljnija istraživanja ovog problema. Posljednjih 20-ak godina, problem neiskorištenih nekretnina i nužnosti njihove prenamjene zaokuplja pažnju europskih i svjetskih znanstvenika. Istraživanja i modelska rješenja prenamjene usmjerena su na dva glavna područja: prenamjenu nekretnina koje se ne koriste i zapuštene su zbog neodgovarajuće razvojne strategije, što onemogućuje izradu kvalitetnih prostorno-planskih dokumenata i uspješno upravljanje zemljištem i zgradama, te stvarne i percipirane rizike povezane s postojanjem neiskorištenih nekretnina, prije svega onih povezanih sa štetnim učincima po okoliš i zdravlje čovjeka.
Stoga su u ovom radu predstavljeni suvremeni konceptualni modeli koji se primjenjuju u prenamjeni neiskorištenih nekretnina, a odabir pojedinog modela ovisi od slučaja do slučaja. Odabir je uvjetovan zadovoljavanjem određenih preduvjeta kao što su npr. postojanje vizije razvoja, provođenje strateških razvojnih dokumenata, postojanje političke podrške, financijske mogućnosti, odgovarajuća pravna regulativa, podrška javnosti itd. Nekoliko uspješnih primjera iz međunarodne prakse temeljenih na spomenutim modelima predstavljeno je u radu, a isti mogu poslužiti u budućim procesima prenamjene u Hrvatskoj.
Na temelju dosadašnjih znanstvenih i praktičnih spoznaja, provedeno je istraživanje problema neiskorištenih nekretnina u hrvatskom kontekstu. Istraživanje je obuhvatilo provedbu niza intervjua, anketu, te obradu dostupnih dokumenata kako bi se prikupili kvantitativni i kvalitativni podaci vezani za konkretan slučaj. Posebno se analizirao slučaj prenamjene vojarne Trsat u Rijeci i aspekt participacije ključnih dionika u ovom procesu. Utvrđeno je da je ostvarena djelomična razina participacije, te da je potrebno unaprjeđivati participativne procese kako bi se ostvarili bolji rezultati u procesima prenamjene. Na kraju rada navedene su i neke preporuke, koje u budućnosti mogu biti korisne donositeljima odluka, te olakšati i pospješiti postupak prenamjene.
Dr.sc. Irena Đokić viši je asistent na Odjelu za regionalnu ekonomiku, održivost i razvojno upravljanje Ekonomskog instituta u Zagrebu.
Silva Kalčić:
Muzej kao način revitalizacije povijesnih gradova te poticanja arhitektonskog turizma
Kultura, u njenom atributivnom i distributivnom smislu, sve se češće koristi za stvaranje vizualnog identiteta, podržavanog kolektivnom memorijom, i marketinške promidžbe grada, privlačeći turiste i investitore – za što ima pozitivnih (kad je riječ o planiranom procesu) i negativnih primjera (poput stihijske gradnje ili pretvaranja lokalnog stanovništva u Egzotičnog Drugog ili neiskvarenog, ali i primitivnog barbarogenija, što neizravno podupire turistički slogan Mediteran kakav je nekad bio Hrvatske turističke zajednice). Utemeljenje muzeja može, izborom lokacije gradnje ili objekta adaptacije, pokrenuti obnovu ili razvoj dijela grada, ili nacionalnu kulturnu politiku. Oblikovanje arhitektonske forme uobličavanje je poruke i stoga ona može biti oruđem marketinga ili strategija ideologije. Ako se suvremena umjetnička praksa ne manifestira u proizvodnji stvari, nego u odnosu prema stvarima, a arhitekturu Jencks definira kao public art, Kas Osterhuis odsad djelovanje arhitekta vidi kao emotivni styling, što je termin preuzet iz područja dizajna podrazumijevajući resemantizaciju elemenata arhitekture. Gradnja tzv. ikoničke arhitekture, u službi kulturne politike zajednice ili države (što ponekad dovodi do tzv. bilbao ili frankfurtskog sindroma gdje se zgrada natječe s eksponatima ili izričito njima dominira), može postati okidač za revitalizaciju gradske četvrti ili razvoja grada. Ulazak muzeja u postojeću ispražnjenu zgradu (objekt komunalne ili industrijske arhitekture moderne, ili povijesnih palača i utvrda; u Detroitu u bivšem salonu automobila), korištenje je muzejskog postupka razvremenjenja. To može biti i strategija minimalizacije troškova oko njegova uspostavljanja: intervencije kontrastnim interpolacijama i aneksima, odnosno minimalne intervencije u postojeću zgradu mogu biti inovativna arhitektonska rješenja, na razini oblikovanja ili na razini autorskog iskaza. Gradnja muzeja kao način brendiranja grada predstavlja virtualni produžetak zamrle (ili nikad zaživjele) tradicije, ili pruža iluziju da ona i dalje postoji. Budući da postaje važnom značenjskom i vizualnom odrednicom identiteta ili fiziognomije grada, muzej trebaju koncipirati multidisciplinarni timovi – s područja kojih se tiče: sociologije, arhitekture, povijesti umjetnosti i politike. Istraživanje je ograničeno na recentne i geografski bliske primjere muzeja suvremene umjetnosti u malim gradovima i karamanovskoj provinciji, a u njemu se oslanjam na vlastito dugogodišnje iskustvo kustosa suvremene umjetnosti.
Silva Kalčić je povjesničarka umjetnosti iz Zagreba. Predavač je teorijskih kolegija na Zavodu za dizajn Tekstilno-tehnološkog fakulteta, te pristupnica doktorskog studija teorije arhitekture na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Dražana Krezić, Biserka Dumbović Bilušić:
Uloga planiranja i upravljanja procesima obnove povijesnog grada – primjer Samobora
Na primjeru grada Samobora, čija povijesna jezgra datira iz srednjeg vijeka i pripada najočuvanijim na kontinentalnom dijelu Hrvatske, analizira se stanje, degradacije, propadanje i gubitak povijesnih urbanih struktura. Najuži prostor povijesne jezgre i danas ima ulogu gradskog središta: sjedište je gradskog poglavarstva i ostalih službi, crkve, muzeja, turističke zajednice, hotela, tržnice, ugostiteljskih lokala, različitih trgovina i banaka te u velikoj mjeri stanovanja. Analiza sadržaja i funkcija kroz povijesna razdoblja pokazuje da su multifunkcionalnost i raznolikost urbanih sadržaja bili njegovo važno obilježje. Cilj održavanja, zaštite i obnove povijesne jezgre Samobora jest očuvanje njezina prostornog, graditeljskog i funkcionalnog integriteta. Osim obnove graditeljskih i prostornih struktura, ključni element su sadržaji koji će zadržati i/ili omogućiti novu vitalnost prostora, a ujedno očuvati prepoznatljvi kulturni i prostorni identitet grada. Potencijali baštine, kvalitetnog stanovanja, obrta, izletničkog turizma i ugostiteljske ponude, nedovoljno su prepoznati u strateškim dokumentima i vizijama budućeg razvoja grada. Unatoč dobroj pokrivenosti prostora konzervatorskom i prostorno planskom dokumentacijom, koja je izrađivana sukcesivno za pojedine dijelove povijesne cjeline grada, za učinkovitiju urbanu obnovu izostaje sustavni, integrirani pristup koji bi povezao aktivnosti potrebne za provedbu. Provedene analize na primjeru grada Samobora, ukazuju na stanje i probleme sustavnog planiranja obnove povijesnog grada te ukazuju na moguće pristupe obnovi /reurbanizaciji ostalih povijesnih gradova.
Dražana Krezić, dipl.ing.arh. viša je stručna suradnica za prostorno uređenje i razvoj Grada Samobora.
Mr.sc. Biserka Dumbović Bilušić, dipl.ing.arh. je arhitekt-konzervator u Ministarstvu kulture – Konzervatorskom odjelu u Zagrebu. Predsjednica je Hrvatske sekcije ECOVASTA.
Sanja Buble, Tito Kosty:
Iskustva u planiranju obnove i održivog razvoja zaštićenog ruralnog naselja Humac
Rad obrađuje iskustva u izradi Urbanističkog plana uređenja naselja Humac na otoku Hvaru. Naselje Humac je vrijedan jedinstveni primjer tradicionalnog ruralnog naselja i evidentirano kulturno dobro u kategoriji zaštićene ruralne cjeline. Naselje je u prošlosti korišteno za povremeni boravak u vrijeme poljoprivrednih radova. Planom je obuhvaćena površina od cca 6 ha. Na toj površini je smješteno 145 postojećih građevina od kojih je više od 60% u ruševnom stanju.
Cilj plana je bio utvrditi optimalna rješenja obnove i očuvanje povijesne tradicije građevnih struktura i krajolika naselja Humac te ostvariti prostorne preduvjete njegova održivog razvoja. Naselje Humac je odabrano kao pilot projekt „Etno-eko projekta Splitsko-dalmatinske županije“. Postupci i iskustva u planiranju obnove i razvoja naselja Humac trebaju poslužiti kao model za postupanje u planiranju i obnovi naselja sličnih obilježja.
Stručni postupak temelji se na konzervatorskoj podlozi i prostorno-planskim rješenjima koji su obvezatna podloga za kvalitetnu obnovu graditeljskog nasljeđa te uređenje prostora naselja i njegovog okoliša. Organizacija površina, njihova infrastrukturna opremljenost i njihova planirana namjena trebaju biti podloga za buduće funkcioniranje i održavanje naselja temeljenog na vlastitim resursima
Naselje Humac i njegov okoliš su atraktivan ruralni graditeljski kompleks. Taj kompleks može biti dopuna i proširenje ponude susjednih obalnih turističkih kapaciteta. Boravak u naselju ne mora biti vezan uz ljetnu sezonu i može ponuditi aktivnosti povezane s tradicijskom poljoprivredom. Time se turističko korištenje može produžiti na gotovo cijelu godinu.
Građevine i prostor naselja podliježu ograničenjima, koja zaslužuju kao zaštićeno kulturno dobro, povećava cijenu njihove obnove i korištenja. Na primjeru plana za naselje Humac stečeno je uvjerenje da su planska rješenja samo neophodan, ali ne i dovoljan, preduvjet poželjne revitalizacije ovakvih vrijednih i atraktivnih povijesnih sklopova. Aktivna i trajna zaštita morala bi se pospješiti dodatnim značajnijim poreznim pogodnostima kao i provjerenim oblicima javno-privatnog partnerstva. Na taj način mogla bi se rasteretiti izdvajanja iz proračuna, a više zainteresirati vlasnike, posjednike ili potencijalne poduzetnike za ulaganja u obnovu i djelatnosti u zaštićenim povijesnim kompleksima.
Mr.sc.Sanja Buble, dipl.ing.arh. viši je savjetnik-konzervator u Ministarstvu kulture, Konzervatorskom odjelu u Splitu.
Tito Kosty bavi se prostornim i urbanističkim planiranjem.
Azra Suljić, Marija Premužić, Danijela Malić Mikić:
Urbana obnova i revitalizacija naselja Lastovo i Ubli kroz prostorno plansku dokumentaciju
Općina Lastovo svoj glavni potencijal vidi u razvoju turizma, poljoprivrede i ribarstva. Prednost, a ujedno i mana naselja je njegova nepovezanost s morem pošto je razvoj otoka primarno usmjeren prema osvajanju obalnog područja, gradnjom smještajnih kapaciteta pri čemu naselje Lastovo nije toliko interesantno današnjim investitorima. Nažalost, svijest o velikoj vrijednosti povijesne baštine i graditeljskog nasljeđa među postojećim stanovništvom je na niskom nivou te neprimjerenim graditeljskim intervencijama devastiraju prostor.
Za naselje Lastovo izrađena je konzervatorska studija kojom je definirana zona zaštite, pri čemu postoji 18 građevina upisanih u Registar kulturnih dobara i 18 preventivno zaštićenih građevina, većinom obiteljskih kuća.
Daljnji razvoj naselja definiran je u Prostornom planu općine Lastovo, a jasna i konkretna pravila uspostavlja se Urbanističkim planom uređenja naselja Lastovo. Cilj plana je revitalizacija i zaštita povijesne vrijednosti, urbanističke cjeline i građevina, spriječiti devastaciju povijesne strukture naselja, uspostaviti jasne razvojne smjernice koje će rješavati ne samo prostorne konflikte, nego i omogućiti održivi razvoj u skladu s kulturnom, turističkom i administrativnom funkcijom naselja i njegovom povijesnom vrijednosti te predvidjeti organizaciju izrade i provedbe programa održivog korištenja i upravljanja kulturnom baštinom.
I dok je mjesto Lastovo prepoznato kao izniman primjer graditeljskog naslijeđa i ljepote krajobraza, naselje Uble u potpunosti je marginalizirano kako od šire tako i od stručne javnosti. I dok je svima poznato da se u Ublima nalazi luka u kojoj pristaju trajekti, manje je poznato da se uz samu luku nalaze dva zaštićena arheološka lokaliteta (rimska villa rustica i ranokršćanska bazilika), nekoliko zaštićenih podvodnih arheoloških lokaliteta te planirani industrijski gradić iz doba moderne.
Novo naselje nastalo je između 1933. i 1936. godine pod službenim nazivom San Pietro kao plansko radničko naselje vezanu uz tvornicu za preradu ribe sagrađenu 1931. godine, a sve u sklopu Mussolinijeva projekta urbanizacije provincije. Naselje se je sastojalo od kompleksa tvornice, trga s brojnim građevinama javne namjene i 28 stambenih kuća.
Kulturno-povijesnu jezgru naselja potrebno je obnoviti i revitalizirati, a preduvjet za to je gospodarski i prostorni razvoj. Prostorni plan općine Lastovo postavio je, a Urbanistički plan uređenja dijela naselja Uble razradio ciljeve prostornog i gospodarskog razvoja naselja Uble.
Za uspješno provođenje planskih odredbi i smjernica nužno je osiguranje sredstava (javnih i privatnih), osnaženje svijesti o vrijednosti kulturne baštine Ubla kao i angažman jedinice lokalne samouprave, županijskih i državnih tijela, uprave Parka prirode, kao i lokalnog stanovništva. Očekivani pokretač razvoja je projekt proširenja luke koja bi omogućila bolju povezanost otoka i potakla dalji razvoj, a koja se planira rekonstruirati sredstvima iz EU fondova. Potencijalni pokretač razvoja su i planirana gospodarska i turistička zona (kamp) u kontaktnim zonama. Obnova i revitalizacija napuštenih javnih zgrada može se rješavati kroz modele javno-privatnog partnerstva, dok se u realizaciji šetnica i biciklističkih staza te uređenju javnih zelenih površina i arheološkog parka očekuje doprinos uprave Parka prirode. Realizacijom svega navedenog, podigla bi se razina svijesti o vrijednosti kulturno-povijesne cjeline naselja, o postojanju još jednog kulturnog proizvoda na otoku i stvorili uvjeti za sustavnu revitalizaciju prvenstveno stambenog dijela naselja kao i ostalih graditeljskih i prirodnih elemenata.
Azra Suljić, dipl.ing.arh. bavi se arhitektonskim projektiranjem te urbanističkim i prostornim planiranjem. Partner je u arhitektonskom uredu ASK atelier.
Marija Premužić, dipl.ing.arh. zaposlena je u arhitektonskom uredu ASK atelier te radi kao honorarni asistent na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.
Danijela Malić Mikić, dipl.ing.arh. zaposlena je u arhitektonskom uredu ASK atelier. Dobitnica je nekoliko nagrada na arhitektonsko-urbanističkim natječajima.
Branka Tropp:
Održivi razvoj povijesne jezgre grada Varaždina (Pilot projekt: Varaždinska kuća – Dobro od Varaždina)
Povijesna jezgra grada Varaždina jedna je od najznačajnijih povijesnih urbanih cijelina u Republici Hrvatskoj. Cijela povijesna jezgra štiti se kao spomenik kulture. Odlikuje se sačuvanim građevinskim fondom a među značajne elemente urbanog identiteta spada očuvani raster ulica i trgova /datira još iz Rimskog doba/te bogate zelene površine, parkovi i vrtovi. Na prostoru povijesne jezgre koji obuhvaća prostor od ukupno 57 h, živi 2.600 stanovnika. Povijesna jezgra središte je javnog života grada i u njoj su koncentrirane javne, upravne, kulturne, financijske i poslovne funkcije.
Razvoj i održivo upravljanje povijesnom jezgrom, integrirani su u sve razvojne projekte grada. Dokument «Podloga za strategiju razvoja i održivog upravljanja povijesnom jezgrom grada Varaždin» izrađen 2008. godine u Institutu za turizam , predstavlja inovativno promišljanje očuvanja i dugoročnog gospodarskog razvoja povijesne jezgre.
Slabe strane: Nedovoljna koordinacija aktivnosti između koncepta razvoja i očuvanja povijesne jezgre. Pitanje vlasništva, nedovoljna povezanost interesnih skupina i stanovništva, te nedostatak koegzistentnosti , te nedostatak stručnog kadra.
Cilj projekta: Razvijajući se na principima održivosti, povijesna jezgra grada Varaždina nastavlja biti očuvano i dinamično središte Grada nudeći izvrsne mogućnosti stanovanja, poduzetništva, zabave i odmora koje je svojom mjerom privlačno za život, rad i posjetu te je ključan faktor konkurentnosti grada Varaždina.
Pilot projekat «Varaždinska kuća» – Pilot projekt «Varaždinska kuća» – prepoznala i financijski poduprla Europska unija- Program ADHOC obnova europskih povijesnih gradova,.
Značaj projekta «Varaždinska kuća» je višeslojan, od obnove dva objekta iz XVIII. st. do stvaranja nove turističke atrakcije. Varaždinska kuća trebala bi biti ogledni primjer revitalizacije i planiranja održivog razvoja povijesne jezgre.
Branka Tropp direktorica je Turističkog ureda Turističke zajednice Grada Varaždina.
Sanja Šaban:
Naselja oko Parka prirode Medvednica – obilježja, trendovi i mogućnosti razvoja
Čvrsta povezanost prirodnog okoliša i načina građenja uvjetovala je da su ruralna naselja, za razliku od urbanih, gotovo uvijek srasla s prirodom i skladno se uklapaju u postojeći ambijent. Naselja su ujedno i bitan nositelj vizualnog identiteta prostora. Kako su naselja najupečatljiviji elementi kulturnog pejzaža, a istodobno i nositelji funkcionalne organizacije i žarišta preobrazbe prostora, izložene su trajnom utjecaju i pritiscima razvoja. Međutim, dok su povijesne urbane cjeline kako-tako zaštićene, ruralna naselja često su ostajala na margini svih sudionika planiranja, što zbog nepostojanja učinkovitih zaštitnih mehanizama, što zbog drugih faktora utjecaja pa ona intenzivno gube svoja povijesna i prostorna obilježja.
Na području Parka prirode Medvednica očuvano je tek nekoliko povijesnih sela i zaselaka s prirodnim okolišem, na rubnim i manje pristupačnim dijelovima gradskog područja ili tek manje skupine etnoloških građevina. Postojeći prostorni planovi nisu u dovoljnoj mjeri usvojili specifičnosti prostora, a utvrđene smjernice za zaštitu, korištenje i razvoj ovih područja pokazale su se nedostatnim. Provedena inventarizacija i valorizacija postojećeg stanja od strane konzervatorskih službi pokazuje da je slika krajolika u podsljemenskom području zbog širenja građevinskih područja naselja i intenzivne, često stihijske izgradnje, ali i neodgovarajuće brige i održavanja, posebno objekata tradicijske baštine, znatno izmijenjena. Devastirane su mnoge prostorne vrijednosti i njihova karakteristična obilježja, ali, što je još gore, ne postoji jasna strategija o pronalaženju rješenja za njihovu zaštitu, očuvanje i budući razvoj. Odavno se čak i u zakonskim propisima ne koriste termini, kao što su: ruralna područja, selo ili rurizam, već samo pojam „naselje“. U svakom slučaju, ne poduzima se gotovo ništa na zaustavljanju trenda propadanja i ugrožavanja ovih vrijednih prostora.
Ovaj rad bi bio prilog naporima da se prostoru pristupi kao integralnoj vrijednosti s potrebom identifikacije njegovih temeljnih vrijednosti (prostornih, prirodnih, kulturno povijesnih, estetskih, funkcionalnih) kao nositeljima njegove prepoznatljivosti.
Sanja Šaban, dipl.ing.arh. zaposlena je u Institutu IGH u Zavodu za zgradarstvo kao ekspert – koordinator na poslovima prostornog planiranja i vođenja projekata.
Sažetci prve grupe izlaganja | Sažetci treće grupe izlaganja
Organizatori:
Hrvatska sekcija ECOVAST-a i udruga Prijatelji baštine – Amici hereditatis, Ivanić-Grad
Pokrovitelji skupa su:
Grad Ivanić-Grad
Ministarstvo kulture RH
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva RH
Održavanje skupa pomažu:
Grad Ivanić-Grad
Ministarstvo kulture
Turistička zajednica Grada Ivanić-Grada
Pučko otvoreno učilište Ivanić-Grad
Sponzori skupa:
Donatori skupa:
BINĐO d.o.o., CVIPEK d.o.o., ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., IVANIĆPLAST d.o.o., IVA-Z d.o.o., KONAT d.o.o., LUKAČ d.o.o., MATO-el-d d.o.o., MI-MARIS d.o.o., SLIŠAK d.o.o.