Na inicijativu Hrvatske sekcije ECOVAST-a veliki broj udruženja, udruga, znanstvenih, muzejskih i drugih institucija uputili su apel Vladi Republike Hrvatske, nadležnim ministarstvima te regionalnoj i lokalnoj samoupravi na potresom pogođenim područjima u kojima se zalažu za sveobuhvatan, uključiv i znanstveno utemeljen pristup obnovi potresom pogođenih područja Sisačko-moslavačke županije.
U potresima 28. i 29. prosinca 2020. te 6. siječnja 2021. godine povijesne jezgre Gline, Petrinje i Siska, kao i brojne stambene, sakralne, školske i druge građevine u ruralnom prostoru pretrpjele su velika oštećenja. Ova situacija prepoznaje se kao prilika da se pokuša poboljšati kvaliteta života u malim gradovima i seoskim naseljima te kao početak razvoja strateških i održivih pristupa revitalizaciji kulturne baštine.
Prostor pogođen potresom uglavnom je ruralni i nerazvijeni prostor koji je i prije potresa vapio za promišljanjem sustavne preobrazbe te za demografskom i gospodarskom revitalizacijom. Modeli obnove kakve smo imali nakon Domovinskog rata ovdje su se jasno pokazali kao neučinkoviti. Složenost problema obnove područja Sisačko-moslavačke županije zahtijeva sustavan i interdisciplinaran pristup kako bi prostor osim obnove doživio i transformaciju u prostor održivih malih gradova, naselja i sela gdje će se kroz očitavanje povijesnih sadržaja i lokalnog identiteta stvoriti potencijal za kreiranje novih vrijednosti.
Podržite Apel vlastitim potpisom ovdje
Apel za sveobuhvatan, uključiv i znanstveno utemeljen pristup obnovi potresom pogođenih područja Sisačko-moslavačke županije
Na području koje je izravno pogođeno potresima od kraja prosinca 2020. godine nalazi se vrijedna kulturna baština koja uključuje pet zaštićenih gradskih kulturno-povijesnih cjelina (Sisak, Petrinja, Glina, Topusko, Hrvatska Kostajnica), jedanaest seoskih kulturno-povijesnih cjelina (Krapje, Čigoč, Kratečko, Mužilovćica, Drenov Bok, Letovanić, Stara Subocka, Suvoj, Bok Palanječki, Lonja, Sunja), više od 200 pojedinačno zaštićenih povijesnih građevina i lokaliteta, kao i kulturno-povijesne, umjetničke i etnografske zbirke upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Osim toga, na ovom se području nalazi veliki broj povijesnih i tradicijskih građevina lokalnog i regionalnog značaja koje nisu formalno zaštićene. Ova je kulturna baština važan čimbenik prostornog identiteta mikroregija Banovine/Banije, Pokuplja, Posavine, Turopolja, Pounja i Moslavine, kao i identiteta pojedinaca, obitelji i zajednica koje žive na ovom prostoru.
Prostor Sisačko-moslavačke županije je u kratkom vremenu od svega tridesetak godina drugi put pogođen katastrofom i značajnim gubitkom materijalne kulturne baštine. Ratna djelovanja tijekom Domovinskog rata (1991.-1995.) prouzročila su velike materijalne štete na kulturnoj baštini, a izazvala su i migracije stanovnika, napuštanje gradskih i seoskih naselja te gubitak privrednih djelatnosti od čega se ovaj prostor nije oporavio do danas. Pristupi poslijeratnom oporavku nisu bili odgovarajući te je izostala sanacija i revitalizacija vrijedne kulturne baštine te cjelovita regeneracija zajednica i prostora. Povijesne građevine u povijesnim gradskim jezgrama i ruralnim naseljima su prepuštene propadanju i urušavanju, a nedostatak ulaganja i razvojnih projekata na ovom području utjecao je na daljnja iseljavanja, pojavu velikog broja praznih i napuštenih građevina, napuštene infrastrukture, napuštenih poljoprivrednih površina, slabe gospodarske aktivnosti, brojnih ranjivih i marginaliziranih skupina, nezaposlenosti i siromaštva. Sisačko-moslavačka županija danas je jedno od najslabije razvijenih područja u Republici Hrvatskoj.
U potresima 28. i 29. prosinca 2020. te 6. siječnja 2021. godine povijesne jezgre Gline, Petrinje i Siska, kao i brojne stambene, sakralne, školske i druge građevine u ruralnom prostoru pretrpjele su velika oštećenja. Opseg i težina materijalnih oštećenja, ali i brojni socio-ekonomski, demografski, okolišni, psiho-socijalni i drugi spomenuti problemi ovog područja ukazuju kako je potrebno razvijati holistički pristup oporavku zajednica i naselja nakon katastrofe temeljen na multi- i interdisciplinarnom timskom radu. Takav rad treba rezultirati preporukama za rješavanje brojnih i slojevitih problema poput rješavanja stambenog pitanja, obnove gospodarske osnove, zadovoljenja potreba specifičnih socijalno ugroženih skupina, zaštite i očuvanja kulturne baštine, prorade/prevladavanja trauma i dr.
Svjesni smo brzine kojom je potrebno reagirati kako bi se stanovništvu na stradalim područjima što prije osigurali uvjeti za život i rad, ali i važnosti ispravnih i stručnih odluka. Ovu situaciju prepoznajemo kao priliku da se pokuša poboljšati kvaliteta života u malim gradovima i seoskim naseljima te kao početak razvoja strateških i održivih pristupa revitalizaciji kulturne baštine. Stoga preporučujemo:
– Razviti održive i kulturno osjetljive pristupe i modele oporavku tj. one koji će uvažiti lokalne specifičnosti i način života stanovnika (uključujući ranjive i marginalizirane skupine) te odgovoriti na njihove potrebe. Predmetni prostor osim obnove treba i preobrazbu kako bi se osiguralo rješavanje demografskih, ekonomskih, gospodarskih, socijalnih, okolišnih i drugih problema i izazova ovog područja.
– Osloniti se na multi- i interdisciplinarne pristupe te poticati kombinaciju pristupa odozgo i odozdo koji podrazumijevaju suradnju stručnjaka i stanovnika koji su uključeni u proces prikupljanja informacija i donošenja odluka.
– Pri obnovi uvažavati kulturno-povijesne, geografske, arhitektonske, urbanističke i ambijentalne vrijednosti naslijeđenog izgrađenog i prirodnog okoliša.
– Pri interventnim radovima koji se odnose na raščišćavanje nakon potresa posebnu pažnju posvetiti zahvatima na zaštićenim građevinama i u zaštićenim cjelinama. Ukoliko je potrebno rušenje nestabilnih zgrada posebnu pažnju potrebno je posvetiti snimanju postojećeg stanja te pravilnom uklanjanju i deponiranju elemenata koji se mogu sačuvati (očuvana plastika pročelja, znakovi, spomen ploče i sl.).
– Svrha revitalizacije nekog prostora nije uvijek potpuna rekonstrukcija povijesnih oblika ili elemenata, nego nalaženje rješenja za očitavanje povijesnih sadržaja, znakova i simbola u strukturi i kulturnom krajoliku. Povijest mjesta, uz simbolični, emocionalni naboj, nosi i potencijal koji može i treba biti inspiracija za kreiranje novih vrijednosti.
– Težiti oporavku koji će rezultirati održivim malim gradovima, pametnim urbano-ruralnim vezama i sustavom pametnih sela za 21. stoljeća. Mali gradovi su važni kao središta gospodarskih, servisnih i kulturnih djelatnosti čime osiguravaju opstanak ruralnih naselja tj. ruralnog prostora i cjelokupne regije. Povijesna naselja moraju zadržati svoj povijesni i lokalni identitet te stvoriti potencijal za kreiranje novih vrijednosti.
– Održivost je moguće postići korištenjem, rekonstrukcijom, prenamjenom ili prilagodbom postojećih građevina uz zadovoljenje potrebnih standarda gradnje. Sisačko-moslavačka županija ima najveći broj i najveću stopu praznih i napuštenih građevina u Republici Hrvatskoj koji predstavljaju teret lokalnim samoupravama, ali i neiskorišteni resurs.
– Održivost u obnovi moguće je postići i ponovnom uporabom i oporabom građevinskih materijala koji su ostali na potresom razorenim lokalitetima, recikliranjem materijala, te posebno korištenjem prirodnih materijala koji se nalaze u neposrednom/bliskom okruženju.
– Brojne vrijedne građevine su prazne i napuštene te je potreban strateški pristup njihovom očuvanju kako bi se izbjeglo njihovo ubrzano propadanje zbog postojećih oštećenja na krovovima te popuštanja vezivnog materijala na kamenom ili ciglom zidanim temeljima i prizemljima. Dugoročno, potrebno je pronaći namjenu/prenamjenu postojećih zgrada u svrhu njihovog redovitog korištenja i održavanja.
– Olakšati, pojednostaviti i ubrzati rješavanje imovinsko-pravnih i vlasničkih odnosa pojedinih zgrada u svrhu brže i lakše obnove te privođenja namjeni, što bi dovelo i do redovitog održavanja.
– Posebnu pozornost posvetiti očuvanju, rekonstrukciji i prilagodbi povijesne i tradicijske stambene i gospodarske arhitekture. Sisačko-moslavačka županija je područje sa značajnom koncentracijom vrijedne tradicijske arhitekture koja je prepuštena propadanju i uništavanju. Građena je od prirodnog materijala (drvo hrasta ili kestena) koji se, zahvaljujući elastičnim svojstvima, pokazuje otpornim na potrese.
– Iznimno oprezno pristupiti izradi eventualnih tipskih projekata tj. projektirati arhitekturu koja je ukorijenjena u tradiciji, kulturi i mjestu, a istovremeno okolišno, ekonomski i kulturno održiva. Projekte za nove građevine potrebno je prilagoditi stvarnim potrebama stanovnika, uz uvažavanje povijesno-kulturnih, geografskih, arhitektonskih, urbanističkih i ambijentalnih vrijednosti naslijeđenog izgrađenog i prirodnog okoliša. Eventualni tipski projekti trebaju podrazumijevati suvremene interpretacije karakteristika tradicijske arhitekture i okućnice ovog područja, što uključuje drvo (hrast ili kesten) kao prirodni i na potrese otporni građevinski materijal.
– Prilikom rekonstrukcija i prilagodbi postojećih građevina te pri izradi prijedloga novih građevina uzimati u obzir suvremene okolišne izazove i potencijalne buduće katastrofe, posebno potrese ali i druge izazove poput utjecaja klimatskih promjena.
– U prostornom planiranju trebalo bi napraviti iskorake koji će se temeljiti na takvim planskim rješenjima koji osiguravaju održivost (gospodarsku, demografsku, okolišnu te održivost javne infrastrukture) i na tako definirana područja usmjeriti javna sredstva kako bi se postigao sveukupni oporavak ovog područja.
– Prostornim planovima odrediti sigurne lokacije za novu gradnju, u početku za stambeno zbrinjavanje onih čije su kuće srušene s mogućnošću kasnije prenamjene za stanovanje ciljanih skupina (primjerice stanovi za mlade obitelji, posebno prilagođena naselja za stariju populaciju, osobe s invaliditetom i dr.).
– Poticati nove sadržaje koji će kvalitetno i s poštovanjem uključivati naslijeđeni prirodni i izgrađeni okoliš u obrazovne, turističke i gospodarske projekte, te poticati zapošljavanje i podizati kvalitetu života.
Spremni smo doprinijeti stručnim znanjima te umrežiti domaće i inozemne stručnjake na planiranju i provedbi oporavka potresom pogođenih područja.
1. Hrvatska sekcija ECOVAST-a (Europsko vijeće za sela i male gradove) – Nikša Božić, predsjednik
2. Hrvatsko etnološko društvo – Prof. dr. sc. Marijana Belaj, predsjednica
3. Hrvatska komora arhitekata – Rajka Bunjevac, predsjednica
4. Udruga hrvatskih urbanista – Sandra Jakopec, predsjednica
5. Društvo arhitekata Zagreba – Tihomil Matković, predsjednik
6. Udruženje arhitekata pri Hrvatskoj gospodarskoj komori – Tihomil Matković, predsjednik
7. Udruženje hrvatskih arhitekata – Maja Furlan Zimmerman, predsjednica
8. Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti – Prof. dr. sc. Damir Agičić, predsjednik
9. Društvo za hrvatsku povjesnicu – Prof. dr. sc. Željko Holjevac, predsjednik
10. Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske – Prof. dr.sc. Zvonko Maković, predsjednik
11. Hrvatsko geografsko društvo – Prof. dr. sc. Danijel Orešić, predsjednik
12. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika – Ivana Andabaka, ravnateljica
13. Društvo „Terra banalis“ – udruga koja okuplja entuzijaste posvećene istraživanju, vrednovanju, obnovi i prezentaciji kulturne baštine prostora Banovine/Banije – Dr. sc. Ivana Horbec, predsjednica
14. ODRAZ – Održivi razvoj zajednice – Lidija Pavić-Rogošić, direktorica
15. Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Prof. dr. sc. Bojan Baletić, dekan
16. Katedra za teoriju i povijest arhitekture, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Prof. dr. sc. Karin Šerman, predstojnica
17. Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Doc. dr. sc. Tibor Komar, pročelnik
18. Odsjek za povijest umjetnost, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Prof. dr. sc. Miljenko Jurković, pročelnik
19. Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Prof. dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić, pročelnica
20. Odsjek za anglistiku, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Izv. prof. dr. sc. Renata Geld, pročelnica
21. Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Prof. dr. sc. Mirko Bilandžić, pročelnik
22. Odjel za etnologiju i antropologiju, Sveučilište u Zadru – Doc. dr. sc. Danijela Birt Katić, pročelnica
23. Međimursko veleučilište u Čakovcu – Doc. dr. sc. Igor Klopotan, dekan
24. Studij Održivi razvoj, Međimursko veleučilište u Čakovcu – Jasmina Ovčar, voditeljica
25. Institut za etnologiju i folkloristiku – Dr. sc. Iva Niemčić, ravnateljica
26. Institut za arheologiju – Dr. sc. Marko Dizdar, v. d. ravnatelja
27. Arheološki muzej u Zagrebu – mr. sc. Sanjin Mihelić, ravnatelj
28. Etnografski muzej Istre, Pazin – Dr. sc. Lidija Nikočević, ravnateljica
29. Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb – Miroslav Gašparović, ravnatelj
30. Međunarodni institut za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela IIC – Hrvatska grupa – Žana Matulić Bilač, predsjednica