Istraživanje Ličkog Osika predstavljeno na konferenciji u Rijeci

 

Članovi Hrvatske sekcije ECOVAST-a dr.sc. Jasenka Kranjčević i Nikša Božić sudjelovali su na konferenciji o industrijskoj baštini "Rijeka i industrijsko graditeljsko naslijeđe" u organizaciji riječke Udruge za promicanje i očuvanje riječke industrijske baštine Pro Torpedo gdje su predstavili rezultate istraživanja o planiranom gradu Ličkom Osiku. Istraživanje je provođeno u sklopu projekta Mali gradovi.


Lički Osik - posljednji planirani industrijski grad u Hrvatskoj?
Sažetak

Ubrzana urbanizacija i industrijalizacija nakon Drugoga svjetskog rata, političko-ekonomski razlozi te težnja za industrijalizacijom nerazvijenih ruralnih područja bili su razlozi za planiranje državne tvornice i novoga grada u središnjem prostoru Like. Tako nastaje (Novi) Lički Osik koji je (uz Ploče na jadranskoj obali) rijedak primjer novoplaniranog grada nastalog u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeća.

Lički Osik izgrađen je uz veliki industrijski kompleks metaloprerađivačke industrije (za potrebe vojno-obrambenog sustava). Prvi regulacijski planovi izrađuju se 1949. te 1952. godine, a kontinuitet planiranja može se pratiti do sredine 1980-ih godina. Lički Osik planiran je kao novi industrijski grad, izgrađen nedaleko od postojećeg naselja ali ostvaren kao samostalna cjelina sa svim potrebnim sadržajima od kojih su neki i predimenzionirani kako bi se postigao poželjan model za predstavljanje novog društva.

Lički Osik je proizvod političkog programa socijalizma koji je između ostalog obuhvaćao i urbanu reformu, a trebao je predstavljati ogledni primjer grada novoga društvenog uređenja u kojem njegovi stanovnici mogu zadovoljiti sve svoje potrebe. Njegovo nastajanje nije bazirano isključivo na elementima ekonomske isplativosti, već ima elemente modernističkog urbanog humanizma. U urbanističko arhitektonskom smislu radi se o kvalitetnom ostvarenju, sa dosljedno provedenim usvojenim prostornim standardima baziranima na poslijeratnom modernističkom i funkcionalističkom planiranju i arhitekturi. Postignut je razmjerno visoki standard projektiranja, a naglasak je bio stavljen na standardizaciju te na realizaciju javnih prostora i sadržaja.

Za vrijeme i nakon Domovinskog rata grad doživljava velika razaranja, promjenu socijalne i demografske strukture a prestankom rada tvornice nestaje i njegova gospodarska osnova. Promijenjene društvene i gospodarske okolnosti dovode do potrebe promišljanja prilagodbe postojećih struktura novim potrebama, što ujedno predstavlja i moguće opasnosti za njihov prostorni integritet, posebno ima li se u vidu činjenica da je o urbanističkom i arhitektonskom naslijeđu Ličkog Osika do sada malo istraživano i da su njegove kvalitete često nepoznate lokalnom stanovništvu ali i donositeljima odluka o budućem prostornom razvoju. Za sada je samo gospodarska kriza sačuvala postojeće strukture od znatnijeg uništenja uslijed prilagodbi novim zahtjevima, ali svaka nova intervencija dovodi do mogućih opasnosti za prostorni integritet cjeline.

Lički Osik predstavlja prepoznatljiv primjer malog planiranog industrijskog grada na prostoru Hrvatske. Postavlja se pitanje zaštite elemenata njegove urbanističke i arhitektonske strukture, koja bi trebala zaštititi osnovne elemente urbanističkog ustroja istovremeno ostavljajući dovoljno prostora za nužne preinake, preispitivanje pojedinih programa i prilagodbe novim uvjetima.

Iako u Hrvatskoj pojam industrijskog, a uz to još i socijalističkog grada još uvijek većinom nosi negativne konotacije, možda je upravo Lički Osik – kao jedan od posljednjih planiranih industrijskih gradova u Hrvatskoj – primjer na kojem je moguće primijeniti recentna europska iskustva i temeljiti njegov identitet (uključivo i turistički identitet!) upravo na podlozi da se radi o oglednom primjeru industrijskog socijalističkog grada, smjelo planiranom, u segmentima nedovršenom ali i sa nespornim kvalitetama nove urbane cjeline koja je trebala biti podloga i iskaz stvaranja novog, drugačijeg društva.


Dvodnevna konferencija Rijeka i industrijsko graditeljsko naslijeđe održana je u Rijeci 25. i 26. svibnja 2012. godine. Na konferenciji je sudjelovalo preko stotinu autora iz Rijeke ali i drugih dijelova Hrvatske te Slovačke, Bosne i Hercegovine, Grčke, Slovenije, Italije i Njemačke. Okupili su se stručnjaci i znanstvenici širokog spektra profesionalnih profila - arhitekti, građevinari, povjesničari umjetnosti, muzealci, inženjeri tehničkih znanosti i drugi.

Preko 60 izlaganja posvećenih proučavanju, zaštiti, očuvanju te mogućnostima preobrazbe industrijske baštine predstavljeno je u sljedećim konferencijskim sekcijama:
1. Teorija
2. Građevinarstvo
3. Industrijska baština gradova
4. Teme o pomorstvu i proizvodnji torpeda
5. Radnička naselja i mikrourbanizam
6. Biografije graditelja i arhitekata
7. Obnova industrijske baštine - realizacije i projekti
8. Edukacija. Sinteza

 

Sudionici konferencije u obilasku prostora riječke Rafinerije

Pripremio: Nikša Božić
Fotografija sudionika konferencije: Nikša Božić
Arhivska fotografija hotela u Ličkom Osiku: Državni arhiv u Gospiću


Last Updated on Sunday, 27 May 2012 10:39
 
(C) ECOVAST Hrvatska sekcija